Timovi koji odmiču napred nisu oni sa najviše AI alata u upotrebi — to su oni koji su ih spojili sa iskusnim prosuđivanjem, i gde čovek i dalje pročita svaki nacrt pre nego što ode dalje.
Predrag radi na AI Discovery-ju: procesu kojim se, pre nego što se bilo šta implementira, utvrđuje gde AI zaista menja ishod poslovanja, a gde samo dodaje šum. Fokus nije na tome koji je alat najnoviji, već na tome da li odluka koju alat pomaže da se donese ima merljivu težinu.
Pristup je namerno spor tamo gde brzina ne pomaže: svaki nacrt, preporuka ili automatizovan korak prolazi kroz iskusan ljudski pregled pre nego što postane deo procesa tima.
Pristup AI alatu nije isto što i imati plan šta se sa njim rešava. Prvo pitanje je uvek "zašto", tek onda "čime".
Discovery znači filtriranje: razdvajanje mesta gde AI stvarno pomera iglu od mesta gde samo automatizuje postojeći haos.
Nijedan nacrt, izveštaj ili odluka ne izlazi iz sistema bez nekoga ko ga je stvarno pročitao i stao iza njega.
Ako se rezultat ne može pokazati brojem, vremenom ili odlukom koja je promenjena — to još uvek nije završen posao.
Mapiranje procesa i odluka u timu da bi se videlo gde AI ima realnu šansu da promeni ishod — a gde bi samo dodao alat bez svrhe.
Testiranje kandidata za alate naspram konkretnog slučaja upotrebe, uz jasan kriterijum: da li ovo ubrzava dobru odluku ili samo lošu odluku donosi brže.
Postepeno uvođenje u tok rada tima, sa jasno definisanim mestima gde alat predlaže, a čovek odlučuje.
Redovna provera da li praksa i dalje drži liniju — da prosuđivanje ostaje ono što nosi odgovornost, ne alat.